Vječni Orfej Varaždina

02.10.2012 12:00

Orfej

 

Legenda o Orfeju himna je u čast muzike veličanje njezine moći,
hvalospjev njezinoj osebujnoj ljepoti. Orfej je vječan.

Josip Andreis

 

Malo je gradova poput Varaždina koji imaju tako bogatu kulturnu tradiciju i toliko slavnih umjetnika glazbenika koji su svojim djelovanjem zadužili ne samo svoj grad nego i Hrvatsku i svijet. Upravo zahvaljujući tome bilo je moguće ostvariti prezentno diskografsko izdanje koje je u cijelosti posvećeno njihovim iznimnim interpretacijama najvišeg dometa, ali i sredini iz koje su potekli, koja im je pružila osnovno glazbeno obrazovanje i duboko usadila ljubav prema budućoj profesiji. Izbor pojedinačnih snimaka uvrstili smo na dvije kompaktne ploče kojima smo dali prilagođen naslov Vječni Orfej Varaždina, koristeći se pritom naslovom knjige znamenitog muzikologa Josipa Andreisa (Vječni Orfej).

 

Reportaža s promocije:

 

 

Kompaktne ploče dvostrukog albuma sadrže osebujne glasove opernih primadona Gabriele Horvatove, Nade Puttar-Gold, Ruže Pospiš-Baldani i Vlatke Oršanić te Franje Petrušanca. To su pjevači koji su uvijek vodili računa o stilskim elementima izvođenih djela i isticali slobodu svoje umjetničke osobnosti koja je njihovim interpretacijama davala poseban čar. Tu su i značajni varaždinski instrumentalisti: pijanist Jurica Murai, fagotist Rudolf Klepač, violinist Josip Klima, čembalistica Višnja Mažuran i jedan od ponajboljih hrvatskih ansambala, Varaždinski komorni orkestar. Svi će oni u odabranoj paleti glazbenih stilova dočarati njihovo veliko glazbeno bogatstvo i neiscrpnu raznolikost. Raspon snimaka, od kojih su mnoge “žive” te predstavljaju dragocjen dokument i autentičan prikaz izvedbenog umijeća, a time nedvojbeno i nadahnutiji doživljaj glazbe, obuhvaća više od 50 godina i mnogima će njihovo slušanje donijeti mnogo užitaka, ali i novih spoznaja o veličanstvenim varaždinskim umjetnicima. Ovaj je album i svojevrstan hommage preminulim umjetnicima: Gabrieli Horvatovoj, Rudolfu Klepaču, Jurici Muraiju, Franji Petrušancu i Josipu Klimi.

 


 

Gabriela Horvat (Horvatova) (1877–1967), sopranistica i mezzosopranistica, jedna od najvećih hrvatskih umjetnica operne scene međunarodnog ugleda, rođena je u Varaždinu 1877. godine. Nakon završene glazbene škole, tada u okviru Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu, 1896. godine debitirala je u zagrebačkoj Operi kao Siebel u Gounodovu Faustu. Od 1903. do 1929. prvakinja je praškog Narodnog divadla, u kojem je zahvaljujući urođenom scenskom temperamentu i golemoj muzikalnosti ostvarila repertoar od impresivnih dvjestotinjak uloga. Posebno se isticala kao interpretkinja Wagnerovih likova, zatim Straussove Salome i likova iz opera čeških skladatelja. U tome je prednjačila njezina uloga Crkvenjarke u Janačekovoj operi Jenufa iz koje je Češki prizor uz klavirsku pratnju kao raritetna snimka uvršten na ovaj dvostruki CD. Gabrijela Horvat bila je i vrsna koncertna pjevačica, a kao pedagoginja odgojila je mnoge češke pjevače. U sedamdesetoj godini života nastupila je u Narodnom divadlu kao Kneginja u Dvorakovoj operi Đavo i Katja. Po svemu sudeći, prvi je put javno pjevala u Varaždinu u opereti Matek i Janica (glazba Ante Stohr, libreto na kajkavskom Ljudevid Varjačić, koju je praizvelo Varaždinsko kazališno društvo (prvi varaždinski profesionalni kazališni ansambl) pod upravom Adolfa Femena.

 

Rudolf Klepač, jedan od najvećih fagotista svog doba, rođen je u Majerju pokraj Varaždina 1913., a preminuo u Zagrebu 1994. Nakon početnog školovanja u Varaždinu, 1938. upisuje se na Državni konzervatorij u Zagrebu, na kojem diplomira kod Antuna Kubina. Od 1945. do 1955. djeluje kao solist u opernom orkestru HNK, Komornom orkestru Radio Zagreba, Simfonijskom orkestru Jugoslavenske radio-difuzije i Državnom simfonijskom orkestru, danas Zagrebačkoj filharmoniji. Solo fagotist čuvenog orkestra Mozarteum u Salzburgu postaje 1955., a u tom je slavnom Mozartovu gradu utemeljio i vodio Serenadni ansambl orijentiran ponajviše na klasičan repertoar za puhače i komorne sastave. Grad Salzburg odao mu je veliku počast proglasivši ga 1973. svojim počasnim građaninom. Mozartova medalja Međunarodne zaklade Mozarteum dodijeljena mu je 1975. za izvrsnu interpretaciju Mozartova Koncerta za fagot u B-duru, djelo koje je najviše volio i izvodio čak više od 150 puta. Često je gostovao u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Belgiji, Luksemburgu, Češkoj, Poljskoj… Koncertirao je sa Zagrebačkim solistima, Bečkim simfoničarima, filharmonijama iz Graza, Stuttgarta i Zagreba, komornim orkestrima iz Miinchena, Klagenfurta i Linza, Bečkim solistima i drugima. Nastupao je i na Dubrovačkim ljetnim igrama, Zagrebačkom biennalu, Varaždinskim baroknim večerima (prvi put 1981.), Salzburškim svečanim igrama, Praškom proljeću. Komorno je muziciranje s velikim entuzijazmom prenosio i u zagrebačku sredinu.

 

Nada Puttar-Gold, mezzosopranistica, rođena je u Varaždinu 1923. godine. Učila je kod Milana Raizera i altistice Marte Griff-Pospišil, a zatim kod Lava Vrbanića. Još kao studentica primljena je u stalni angažman Opere Hrvatskog narodnog kazališta. Debitirala je 1949. kao Vanja u Glinkinu Ivanu Susanjinu. Njezina savršena muzikalnost, ujednačen glas u dubinama alta i visinama dramskog soprana, lijep scenski izgled i pouzdanost omogućili su joj da ostvari golem repertoar od preko pedeset uloga i više od tisuću nastupa. Od 1957. do 1961. godine boravila je u operi u Berlinu, do 1966. godine članica je Državne opere u Frankfurtu, a potom se vratila u Zagreb. Tijekom boravka u inozemstvu nastupala je i u Bečkoj državnoj operi. Raspon njezina opernog repertoara seže od baroka do Wagnera. Od impresivnog broja njezinih opernih uloga pamte se Purcellova Didona, Verdijeve Amneris, Azucena i Eboli, Masnetova Charlotte, Mascagnijeva Santuzza, Saint-Saensova Dalila te posebno kompleksna i interpretativno zahtjevna Kundry u Wagnerovu Parsifalu. Teško je reći jesu li joj bolje pristajali nastupi u operi ili na koncertima, uloge u francuskom ili slavenskom repertoaru. Često je nastupala i u Bachovim velikim djelima poput Mise u h-molu, Magnificata, Muke po Mateju, Muke po Ivanu. Vrijedno je zabilježiti i njezino sudjelovanje u Mozartovu Requiemu i Krunidbenoj misi, Verdijevu Requiemu te Pergolesijevu i Vivaldijevu Stabat mater. Bila je česta gošća i na Varaždinskim baroknim večerima, a za svoje visoke umjetničke domete dvaput je nagrađena Nagradom za životno djelo (Vladimir Nazor te Nagrada hrvatskog glumišta).

 

Jurica Murai, rođen 1927. godine u Varaždinu, jedan je od najistaknutijih hrvatskih pijanista i predstavnika “zagrebačke pijanističke škole”. Bio je đak Svetislava Stančića u Zagrebu, a tijekom Drugog svjetskog rata student na Muzičkoj akademiji Franz Liszt u Budimpešti kod Boszormeny-Nagya. Nakon rata nastavlja studij kod Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao stipendist francuske vlade studirao je u Parizu kod Marguerite Long. Na Accademia Chigiana u Sieni pohađao je majstorske tečajeve kod Guida Agostija i Alfreda Cortota. Od 1951. godine djeluje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao
Stančićev asistent, a od 1966. kao redovni profesor, te je odgojio impozantan broj mladih pijanista. Muraijeve interpretacije odlikovale su se savršenim poznavanjem stilskih značajki, a posjedovao je istančanu muzikalnost i rijedak glazbeni ukus. Koncertirao je u mnogim hrvatskim gradovima, ali i koncertnim dvoranama po cijelome svijetu uz vodeće svjetske orkestre poput Gewandhaus orkestra iz Leipziga, s filharmonijama iz Zagreba, Ljubljane, Budimpešte, Antwerpena, Varšave, Beča, Dresdena i mnogim drugim. Njegov repertoar obuhvaćao je niz djela glasovirske literature, od baroka, klasike, romantike, impresionizma pa sve do suvremene glazbe. Nagrađivan je brojnim nagradama od kojih valja istaknuti Nagradu za životno djelo Vladimir Nazor i Nagradu Lovro pl. Matačić Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, a postao je i stalnim članom HAZU. Kao osoba i umjetnik, Jurica Murai ostavio je u svom rodnom gradu dubok trag. Suutemeljitelj je Varaždinskih baroknih večeri, član svih organizacijskih i programskih tijela te pritom aktivni glazbeni suradnik ili solist sve do smrti 1999. godine. Jurica Murai nastupio je na Varaždinskim baroknim večerima na osamnaest velikih koncerata i neke snimke tih dragocjenih nastupa zabilježene su i na ovom dvostrukom CD-u.

 

Josip Klima, violinist čeških korijena, rođen je u Varaždinu 1927. godine. Bio je đak čuvenoga zagrebačkog violinističkog pedagoga Vaclava Humla. Studij je završio u klasi profesorice Yvonne Astruc u Parizu. Ubrzo je postao koncertni majstor Zagrebačke filharmonije, a bio je i koncertni majstor Janigrova ansambla Zagrebački solisti. Najintenzivnije i najplodnije umjetničko razdoblje u njegovu životu jest ono vezano za rad u kvartetima. Sa svega dvadeset četiri godine pokrenuo je Zagrebački kvartet koji je još davne 1919. osnovao njegov učitelj Vaclav Humi. S tim je kvartetom nizao velike uspjehe na brojnim turnejama diljem domovine i svijeta. Nastupao je i solistički te uz orkestre, a posebno je zapamćena upravo njegova interpretacija tehnički i muzički zahtjevnog i opsežnog koncerta Borisa Papandopula. U svojstvu producenta ostvarivao je zamašne programe koji su pridonijeli popularnosti Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Od 1978. godine do mirovine profesor je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kao jedan od vodećih pedagoga. Iste godine osniva komorni sastav Novi Zagreb, a dvije godine poslije vlastiti Kvartet Klima. Umro je 7. lipnja 2012. u 86. godini. Ljubaznošću Radio Zagreba – HRT-a ustupljene su nam snimke dviju njemu najomiljenijih izvedaba: drugog stavka Andante sostenuto iz Koncerta za violinu i orkestar Borisa Papandopula, koju je snimio uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem samog autora, te drugi stavak Adagio iz Koncerta za violinu i orkestar Maxa Brucha, uz Zagrebačke simfoničare RTZ-a pod ravnanjem Igora Gjadrova.

 

Franjo Petrušanec, rođen 1938. u Poljancu pokraj Varaždina, jedan je od najljepših glasova i najvećih majstora pjevačkog umijeća u dugoj povijesti Opere HNK u Zagrebu. U Glazbenoj školi u Varaždinu učio je kod Ankice Opolski, a diplomirao 1965. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Ivo Lhotke Kalinskog. Na premijeri Borisa Godunova 1960. nastupio je u maloj ulozi Nikitiča i tada počinje njegova suradnja sa Zagrebačkom operom kojoj je ostao vjeran do odlaska u mirovinu 1998. Petrušanec je izniman pjevač koji je obogatio hrvatsku glazbenu umjetnost ne samo u operi, nego možda još i više, na koncertnom polju. U antologiju hrvatske glazbene reprodukcije ulaze izvedbe Verdijeva i Mozartova Requiema, Monteverdijev Vespro della beata Vergine, Beethovenova Deveta, Rosinijevo i Dvorakovo djelo Stabat mater, Handelovi oratoriji. Upravo je interpretacijom virtuozne koloraturne arije iz Mesije, kao i Filipova monologa iz Don Carlosa, Petrušanec 1968. premoćno osvojio prvu nagradu na Međunarodnom pjevačkom natjecanju u Ženevi. Počeo je tada njegov prodor u sam vrh hrvatske glazbene reprodukcije, što je imalo odjeka i u svijetu. Petrušanec je nizao ulogu za ulogom, sve veće i zahtjevnije, do pjevački zacijelo kamena kušnje u talijanskom basovskom repertoaru, Zaharije u Verdijevu Nabuccu i basovskog sna interpretacije, Borisa Godunova M. P. Musorgskog. Njegov Marko u Eri s onoga svijeta teško će biti dosegnut, Sulejman u Nikoli Šubiću Zrinskom i Sveslav u Porinu također. Svojim jedinstveno lijepim glasom udahnuo je život cijeloj paleti likova: Ramfis, Oroveso, Ferrando, Sparafucile, Mefisto, Končak, Gremin, Kecal, Sarastro… Imao je na repertoaru stotinjak velikih uloga i oratorijskih djela.

 

Višnja Mažuran, rođena 1941. godine u Varaždinu, najuglednija je hrvatska čembalistica. Svoje životno djelo okrunila je trajnim zapisom Scarlattijevih sonata i trima Bachovim kapitalnim djelima, čime je ostvarila jedan od najvećih izvodilačkih pothvata u našoj glazbenoj sredini. Njezine interpretacije Bachove glazbe, ponajprije na koncertnom podiju, a potom i u trajnim zapisima na kompaktnim pločama, Goldberg varijacija, Umjetnosti fuge i oba sveska Das Wohltemperierte Clavier (Dobro ugođeni klavir) trajno će svjedočiti o jednoj doista iznimnoj i vrijednoj karijeri te snažnoj umjetničkoj osobnosti. Početno glazbeno obrazovanje dobila je u Glazbenoj školi u Varaždinu, studij je nastavila na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Ive Mačeka, a poslijediplomski studij klavira i čembala u Münchenu i Innsbrucku (R. Schmid, A. Curtis, J. Sonnleitner). Nakon povratka u Zagreb 1971. prihvaća stalni angažman u slavnom ansamblu Zagrebački solisti i tada čembalo definitivno postaje njezinom umjetničkom sudbinom. S njima ostaje trideset godina i u tom dugom razdoblju proputovala je svih pet kontine¬nata, odsvirala više od 2000 koncerata, bila solisticom u različitim baroknim koncer¬tima. U Bachovim koncertima partneri su joj bili mnogi svjetski umjetnici: H. Szeryng, J. Galway, P. Vernikov, I. Grafenauer, M. Larieux, F. Ayo… Slušali su je u Mozarteumu u Salzburgu, Teatru Real u Madridu, Kennedy centru u Washingtonu, Salle Pleyel u Parizu, Dvorani Lisinski u Zagrebu, opetovano na festivalima u Dubrovniku, Bordeauxu, Mariboru, a na Varaždinskim baroknim večerima nastupila je pedeset tri puta. Od svih nagrada koje je dobila najradije ističe Kantora za Bacha i dvostruku nagradu Ivan Lukačić na VBV-u. Nastupala je i uz druge domaće i strane orkestre i dirigente (Filharmonija iz Graza, Solisti Aquillani) i ansamble (Varaždinski komorni orkestar, Hrvatski barokni ansambl i drugi). Suosnivačica je dvaju malih komornih ansambala, Mušica da camera i Mušica viva, a 1993. osnovala je, prvi put u povijesti Muzičke akademije, kolegij čembala, stekla naziv redovne profesorice i odgojila niz mladih, sada već afirmiranih čembalista koji nastavljaju njezinim tragom.

 

Ruža Pospiš-Baldani, mezzosopranistica rođena 1942. u Varaždinskim Toplicama, učenica solo pjevanja Glazbene škole u Varaždinu u klasi Ankice Opolski, poslije studentica zagrebačke pedagoške legende Muzičke akademije, Marije Borčić, iznimna je pojava na našem glazbenom nebu. Rođena „ptica pjevica“ jedinstvena glasa baršunaste mekoće, velike muzikalnosti i atraktivne scenske pojave stekla je svjetski ugled. Počelo je 1963. u napuljskome San Carlu u ulozi Venere u Offenbachovu Orfeju, zatim 1964. godine na Holland festivalu s Marinom u Borisu Godunovu, Oktavijom u Krunidbi Popeje, nastupom 1965. u Edinburghu u Haydnovoj operi Ribarice te 1966. u Metropolitanu kao Maddalena u Rigolettu. Njezin golemi glasovni potencijal činio ju je raskošnom Carmen, Dalilom, Amneris, Azucenom, a uzvišena mirnoća fraze idealnom interpretkinjom velikih djela Bacha, Beethovena, Verdija, Händela. S velikim dirigentima Karaj anom, Richterom, Abbadom, Bersteinom, Matačićem i drugima nastupala je na Salzburškim i Uskršnjim svečanim igrama, u milanskoj Scali, Bavarskoj državnoj operi u Münchenu, Teatro del Liceo u Barceloni, Bečkoj državnoj operi, Operi u Madridu, u Vatikanu je pjevala za Papu. Nastupila je čak sedamdeset i dva puta u Metropoliten operi u New Yorku, dvadeset i šest puta u milanskoj Scali, na dijamantnom jubileju Carnegie Halla u New Yorku, Chicagu… Tijekom 70-ih i 80-ih bila je jedna od najtraženijih mezzosopranistica u svijetu, nastupajući s najvećim imenima svjetske opere kao što su Placido Domingo, Montserrat Caballé, José Carreras, Renata Tebaldi, Luciano Pavarotti i drugi. Nikada nije zaboravljala Varaždin i bila je redovita gošća na festivalu barokne glazbe, Varaždinskim baroknim večerima, na kojima je 2006. proslavila i 45. obljetnicu svoje, po svemu jedinstvene, senzacionalne umjetničke karijere. Obasuta je svim mogućim nagradama i priznanjima, od kojih valja izdvojiti dvije nagrade za životno djelo (Vladimir Nazor i Lovro pl. Matačić) te dvostruku nagradu Ivan Lukačić na VBV-u. Dopisna je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

 

Vlatka Oršanić, sopranistica, rođena je 1958. godine u Zaboku. S navršenih sedam godina počinje učiti glasovir, a kao četrnaestogodišnjakinja uči solo pjevanje u Glazbenoj školi u Varaždinu kod poznate pedagoginje Ankice Opolski. Sa 16 godina upisuje studij solo pjevanja na Akademiji za glazbo u Ljubljani i ondje stječe diplomu u klasi Ondina Otta-Klasnic, a zatim nastavlja studij u Beču kod Olivere Miljaković. Stalni angažman u Ljubljani i studentsku Prešernovu nagradu dobila je u dvadesetoj godini života, kada je i diplomirala debitirajući kao Gilda u Rigolettu. Godinu kasnije bila je senzacija pjevajući Luciju di Lammermoor. Nakon Ljubljane uslijedili su nastupi u Salzburgu, Damstadtu, Berlinu, Frankfurtu, Beču, Barceloni, Pragu… Karijera danas jedne od najpoznatijih hrvatskih opernih umjetnica u svijetu, protagonistice iznimno uspjelih produkcija poput Sostakovičeve Lady Machbet Mcenskog okruga, koja za sobom ima nastupe na Maggio musicale fiorentino (Janačekova Jenufa), Bečkim svečanim tjednima (Nataša u Prokofjevljevu Ratu i miru), koncerte na Salzburškim svečanim igrama, na festivalu u Edinburghu, vrlo je zanimljiva. Nastupajući na najvećim opernim pozornicama, od Pariza do Tokija i Osake, pjevajući najteže sopranske uloge, bila je zapažena u svim europskim opernim časopisima. Na početku dočekana kao pjevačko čudo s fascinantnim mogućnostima koloraturnog soprana, od kraja osamdesetih 20. stoljeća Vlatka Oršanić razvila se u dramski sopran dalekosežnih mogućnosti za koji u repertoaru nema ograničenja. Surađivala je s brojnim slavnim dirigentima, od Lovre pl. Matačića, Kirila Petrenka, Michaela Gielena, Semyona Bychkova do Vladimira Jurowskog. Danas živi u Ljubljani i predaje pjevanje na ljubljanskoj i zagrebačkoj akademiji.

 

Varaždinski komorni orkestar, danas jedan od ponajboljih hrvatskih komornih orkestara, svjedoči o predanom trudu svih članova koji su neumorno radili na održavanju proteklih 18 sezona, ali i nizu drugih projekata. Početkom devedesetih, nakon više sporadičnih pokušaja, obnovljen je rad varaždinskog orkestra komornog tipa, kao izravni nastavak trideset godina prije ukinutog kazališnoga simfonijskog orkestra, ali u širem smislu gledano i kao nastavak varaždinskoga glazbenog kulturnog miljea. Promotivni koncert novoosnovanog ansambla održan je u sklopu Dana državnosti RH u svibnju 1992. godine. Pod sadašnjim imenom Varaždinski komorni orkestar prvi je koncert održao 30. svibnja 1994. godine, a u jesen te godine započeo je i prvu koncertnu sezonu. Kvaliteta njihova muziciranja dovela ih je do samog vrha. Dobri kontakti i uspješni nastupi s ponajboljim i uspješnim glazbenicima (Pavle Dešpalj, Ivo Lipanović, Marko Letonja, Uroš Lajovic, Kazushi Ono, Ivan Repušić, Mladen Tarbuk, Milan Horvat, Vjekoslav Sutej, David Geringas, Valter Dešpalj, Taras Pečeny, Tamara Smirnova, Branko Mihanović, Stanko Arnold, Ruža Pospiš-Baldani, Dunja Vejzović, Višnja Mažuran, Radovan Vlatković) oštre mu kriterije i poticajno djeluju na njegovo muziciranje. Varaždinski komorni orkestar odmah su prigrlile Varaždinske barokne večeri, na kojima je već prve godine djelovanja održao tri koncerta. Potvrdu svoje kvalitete orkestar je tražio i nizom nastupa u Zagrebu u ciklusu Gavella-musica, Hrvatskom glazbenom zavodu, Bazilici Srca Isusova, u Preporodnoj dvorani u ciklusu Koncertne direkcije, u Crkvi sv. Katarine, Velikoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, ali i na Memorijalu Josipa Štolcera Slavenskog, Glazbenim večerima u Sv. Donatu, Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu, te uz potporu Ministarstva kulture RH u brojnim hrvatskim gradovima. Gostuje i u koncertnim dvoranama u nizu europskih država.

 

 

U životopisima umjetnika na albumu „Vječni Orfej Varaždina“ korištene su poveznice s njihovih monografija i tekstovi s internetskih stranica: Matica hrvatska (Vijenac i Kolo), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika, Hrvatsko društvo glazbenih pedagoga, Intervjui – Klasika, Wikipedija i Nacional.hr. Najsrdačnije zahvaljujemo autorima korištenih tekstova: Mariji Barbieri, Jagodi Martinčević, Bosiljki Perić-Kempf i Tatjani Čunko, Zdenki Weber i svima drugima čija imena nisu naznačena uz tekstove.

Naš facebook Naš youtube channel
Aulos Udruga za menadžment glazbene i primijenjene umjetnosti