Natalija Imbrišak – César Franck i Charles-Marie Widor

22.09.2013 21:02

Natalija Imbrišak 2

 

Ovaj nosač zvuka prilog je za sada malobrojnom dokumentiranju zvukopisa hrvatskih katedrala. Orgulje varaždinske katedrale koje je sagradio Wolfgang Julius Braun vrijedan su instrument koji obogaćuje kulturnu i glazbenu ponudu grada. One su i mnogo više od toga – zahvaljujući njima održani su mnogobrojni koncerti uglednog međunarodnog festivala Varaždinskih baroknih večeri. Uz nosač zvuka Barokna razglednica realiziran 2011. godine s baroknim repertoarom, želja mi je upotpuniti zvučnu sliku ovog instrumenta francuskom romantičnom glazbom, izuzetno važnom epohom orguljske glazbe, kroz djela dvojice skladatelja koji su je snažno obilježili. Njihova djela svakako će najbolje zvučati na Cavaillé-Coll orguljama, instrumentu za koji su i skladana. No, kako je njihova glazba baština cijelog svijeta, nema razloga da joj ne dopustimo da živi i kroz orgulje varaždinske katedrale kao i svaki drugi instrument koji omogućava njihovu izvedbu.

 

Natalija Imbrišak

 

Reportaža s promocije:

 

 


 

Natalija Imbrišak rođena je 1967. u Koprivnici. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala je orgulje (Ž. Dropulić, M. Penzar) i teoretske glazbene predmete (A. Klobučar). Na Conservatoire Royal de Musique u Bruxellesu usavršavala se iz orgulja u klasi prof. Jeana Ferrarda, a dodatno i u kontrapunktu, praktičnoj harmoniji i glazbenoj analizi. Nakon trogodišnjeg boravka u Bruxellesu stječe magisterij umjetnosti iz orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U Glazbenoj školi “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu i u Glazbenoj školi “Fortunat Pintarić” u Koprivnici predavala je teoretske glazbene predmete, a od 1997. godine predaje orgulje u Glazbenoj školi u Varaždinu. U Crkvi sv. Nikole u Koprivnici djeluje kao dirigentica mješovitog pjevačkog zbora i orguljašica. Predavač je orgulja u Školi za crkvene glazbenike pri Varaždinskoj biskupiji. U Orguljaškoj ljetnoj školi u Šibeniku vodi seminar orguljske glazbe XIX. – XXI. stoljeća, te hrvatske glazbe za orgulje. Uz iznimnu pedagošku djelatnost, sudjeluje na mnogobrojnim festivalima i manifestacijama vezanim uz očuvanje i promidžbu orgulja: Zagrebački ljetni festival, Varaždinske barokne večeri, Sudamja-Split, Organum Histriae u Umagu, Ciklus Max Reger u Varaždinu, Orgulje kao europska kulturna baština (međunarodni kongres, Varaždin 2000.), Orguljaški ljetni festival u Pragu, Glazbeni festival u Balingenu…
Koncertira kao solist na orguljama i umjetnički suradnik solistima i ansamblima u zemlji i inozemstvu (Belgija, Austrija, Italija, Slovenija, Njemačka, Mađarska, Češka).

 


 

SKLADATELJI

 

César Franck (1822 – 1890), veliki skladatelj francuske romantike, u svojim je djelima za orgulje dosegao vrh glazbenog stvaralaštva 19. stoljeća te zacrtao pravac generacijama budućih skladatelja (J. N. Lemmens, A. Guilmant, Ch. M.Widor, L. Vierne). U suptilnom isprepletanju svih parametara glazbe (melodija, harmonija, polifonija, ritam, dinamičko nijansiranje, registracija, uravnotežena evoluirajuća forma) ogleda se vrstan interpret, skladatelj i improvizator nepresušne invencije. Savršenu podlogu i inspiraciju njegovim orguljskim djelima omogućio je i graditelj orgulja Aristide Cavaillé-Coll razvojem simfonijski koncipiranih orgulja, posebno u pariškoj crkvi Svete Clotilde u kojoj je Franck bio orguljaš od 1858. godine do kraja života. Franckova široka melodija, jednostavna i logična, kao izlivena iz jednog komada resi Andantino u As-duru nastao oko 1855.godine. To je samo jedan u nizu bisera koji čine kraće skladbe nastale između 1858. i 1863. godine sabrane u zbirci “Pièces posthumes pour harmonium ou orgue à pédale pour l’office ordinaire” izdanoj nakon smrti skladatelja. (Izbor i ponovno izdanje zbirke napravio je 1900. g. Ch. Tournemire pod nazivom “44 Pièces posthumes”).
Među 12 kapitalnih djela, Tri korala (E-dur, h-mol, a-mol) posljednje su Franckovo djelo, a Koral br.3 u a-molu dovršen krajem rujna 1890.g., njegov je glazbeni testament. U trodijelnoj koncepciji Koral donosi suprotstavljanje dviju ideja te njihovo međusobno prožimanje. Tokatni početak na bazi arpeggiranih akorda, možda inspiriran početkom Preludija u a-molu BWV 543 J. S. Bacha, simbolizira uzburkanost materijalnog svijeta kojem se suprotstavlja koral kao tekovina duhovnog svijeta – ostvaren mirnim notnim vrijednostima i protkan nježnom melodijom. Ukomponirana fraza sa širokim uzlaznim arpeggiom svojim neočekivanim nastupom i nedorečenim završetkom dodatno stvara napetost i nemir. Septima dominantnog septakorda na kraju prvog dijela skladbe nalazi dugo očekivano rješenje u drugom dijelu gdje dominira recitativ široke pjevne melodije lirskog karaktera koja u pravom smislu riječi ocrtava Francka kao skladatelja. Porijeklo melodije je u ranije predstavljenom koralu u kojem se ističe interval kvarte na početku, ali i kasnije u postupnom silaznom nizu. Melodija drugog dijela ispreplesti će se sa koralom, zatim pojaviti u stretti, da bi ustupila mjesto koralu u moćnoj dionici pedala. Treći dio skladbe sintezom dviju glavnih ideja donosi smirenje u veličanstvenom završetku s plagalnom kadencom i pikardijskom tercom.

 

Charles-Marie Widor (1844 – 1937) naslijedivši C. Francka na mjestu predavača orgulja na Pariškom konzervatoriju utemeljio je specifičnu francusku orguljašku školu. Velike Cavaillé-Coll orgulje crkve St. Sulpice u Parizu (5 manuala, 100 registara) u kojoj je Widor bio orguljaš od 1870. do 1933. pružale su ogromne mogućnosti skladatelju, izvođaču i improvizatoru. U 10 simfonija za orgulje Widor slijedi oblik najavljen u Franckovom Grande Pièce symphonique iz 1862. godine.
5. simfonija za orgulje u f-molu op.42 br.1 prvi puta je izvedena na Cavaillé-Coll orguljama crkve Saint-François-de-Sales u Lyonu 1880. godine i odmah postala popularna po prvom i posljednjem stavku. 5. i 9. simfoniju i sam je autor najradije i vrlo često izvodio u cjelosti.
1. Allegro vivace opsežan je stavak u formi varijacija. Niz pravilnih ulančanih fraza u temi karakterizira punktirani ritam i prepoznatljivi melodijski obrasci. Centralna 4. varijacija u F-duru svečanog, koralnog karaktera vrlo slobodno asocira postupne uzlazne i silazne melodijske linije iz teme i motiv uzmaha. Ona ujedno razgraničava prve tri varijacije koje su formalno zaokružene te registracijski i karakterno vrlo različite od nastavka skladbe. Smirenost 4. varijacije prava je priprema za veliki razvojni crescendo koji počinje Scherzandom i kroz bogato evolutivno variranje u jednom velikom dahu dosiže sjajan simfoničan završni odlomak.
2..Allegro cantabile polagani je stavak pastoralnog ugođaja postignutog solo-melodijom Oboe (prvi i treći dio) i Flaute (središnji dio stavka).
3. Andantino quasi allegretto, ovaj simfonijski valcer, odiše elegancijom u prvom i srodnom trećem dijelu i dramatskim zanosom predstavljenim stalnim osminskim pokretom kroz dva crescenda u srednjem dijelu. Početna tema stavka transformirana je u melodiju pedalnog ostinata u drugom dijelu: ovo je samo mali primjer majstorske povezanosti glazbenih sadržaja koju nalazimo u svakom pojedinom stavku kao i na planu čitave simfonije.
4. Adagio – U četveroglasno, paučinasto tkivo Recitativa (Gamba, Vox celestis) Widor je ukomponirao pedal registriran na posve nov način: Flute 4′ solo. Posebnu dimenziju funkciji pedala daje početni kanon soprana i pedala solo, upotreba dvostrukog pedala nakon trećeg sola Flaute 4′ i postupni dodatak 8′ i 16′ u završnim taktovima.
5. Toccata u F-duru pisana je u stilu koji je inicirao Widorov učitelj Lemmens. Vjerojatno nitko nije mogao ni pretpostaviti da će upravo ona postati najpopularniji stavak orguljskog repertoara uopće. Neprekinuti slijed arpeggia uz ritmičke naglaske pratećih akorda izvrsno dopunjava moćan pedal motivom u širokim intervalima ili u oktavama. Tiše nijansiranje (mf,p) prati izmjenjivanje arpeggia desne i lijeve ruke u središnjem dijelu, a također i decrescendo ili lažni kraj koji prethodi veličanstvenom završetku stavka i cijele simfonije.

Naš facebook Naš youtube channel
Aulos Udruga za menadžment glazbene i primijenjene umjetnosti