Leopold Ebner

12.10.2013 12:00

Ebner

 

Ovaj je nosač zvuka prvi cjeloviti album na kojem su predstavljena djela varaždinskoga glazbenika Leopolda Ebnera. Iako je riječ o skladatelju koji je značajno obilježio razdoblje glazbenoga klasicizma na području Varaždina i Hrvatske, čini se da je do današnjega trenutka nedovoljno predstavljen javnosti. Dosadašnja diskografija bilježi samo pojedine izvedbe njegovih djela koja su predstavljana zajedno s onima drugih autora. Upravo zato ovaj album označava mali doprinos očuvanja njegova glazbenog stvaralaštva.

 

Reportaža s promocije:

 

 


 

Punim imenom Leopold Ignacije Ebner rodio se u Varaždinu 22. listopada 1769. godine kao stariji sin Ignacija Ebnera i Barbare Ebner rođene Novak. Prema pisanju Krešimira Filića, otac mu je bio glazbenik i radio kao orguljaš župne crkve svetog Nikole u Varaždinu, a umro je kada je Leopoldu bilo samo šest godina. Zamijenio ga je Ivan Werner koji će tu dužnost obavljati narednih deset godina. U tom vremenu upravo je on bio glazbeni pedagog mladom Leopoldu koji je od malih nogu pokazivao veliki glazbeni talent. Kada je Werner umro 1786. godine, Leopold ga je naslijedio s napunjenih svega 16 godina.

 

Osim što je radio kao župni orguljaš, Leopold Ebner svojim je glazbenim pedagoškim radom bio vezan za uršulinski samostan u Varaždinu podučavajući u konviktu samostana i u Odgojnom zavodu uršulinki više od 40 godina, a držao je i privatnu poduku u domovima varaždinskoga plemstva i građanstva. Dužnost župnoga orguljaša obavljao je do 1807. kada je dao ostavku, a nakon toga postao je slobodan umjetnik. U isto vrijeme imenovan je gradskim vijećnikom. Ladislav Šaban spominje kako je u narednim godinama glazbeni život u gradu oživio zbog sveg većeg interesa među amaterskim ljubiteljima glazbe. To je omogućilo Ebneru da, kao najvažnija glazbena ličnost u gradu, osnuje prvi veći orkestar koji je tada brojio dvadesetak članova.

 

Uz sav taj doprinos tadašnjem glazbenom životu grada Varaždina, Leopold Ebner do danas je ostao najznačajniji po svom glazbenom stvaralaštvu. U razdoblju druge polovice 18. i početka 19. stoljeća, varaždinska se glazbena tradicija uvelike oblikovala svojom povezanošću s Bečom kao središtem razvoja klasicizma u glazbi. Ebnerovo glazbeno stvaralaštvo zajedno s onim njegova učitelja Ivana Wernera i Jana Waňhala, češkog skladatelja koji je kraće vrijeme djelovao u gradu, smatra se vrhuncem „glazbene klasike“ na području Varaždina, ali i šireg područja sjeverne Hrvatske. Iz tih ih razloga muzikolog Lovro Županović naziva „Varaždinskim skladateljskim krugom s kraja 18. stoljeća“ s obzirom na njihovu prvenstveno simboličku povezanost kao i zajedničke stilske značajke njihovih opusa.
Većina Ebnerovih djela crkvenog je duhovnog karaktera jer ih je pisao po narudžbi Crkve i izvodio ih prvenstveno u župnoj crkvi svetog Nikole i crkvi uršulinskog samostana u Varaždinu, ali ne valja zanemariti i njegove svjetovne kompozicije. Prema napisima Krešimira Filića, danas je poznato četrdesetak skladbi pronađenih u rukopisima za koje je sa sigurnošću utvrđeno da pripadaju Ebnerovu autorstvu. Većina ih je pohranjena u arhivima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u zbirci Franje Kuhača, a ostale u arhivu uršulinskog samostana u Varaždinu i Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu.

 

Na ovom dvostrukom nosaču zvuka predstavljamo ukupno četrnaest djela Leopolda Ebnera od toga pet višestavačnih. Većina snimaka prikupljena je s koncerata Varaždinskih baroknih večeri u periodu od 1980. do 1992. godine, dok su orguljska djela posebno snimljena za ovu prigodu. Ukratko ćemo spomenuti značajnije od njih. Prvo djelo koje predstavljamo Ebnerov je “Oratorium” koji je u novijoj obradi dobio naziv “Pod križem”. Koliko je poznato, riječ je o autorovu najranijem registriranom djelu koje je napisao za izvođenje na Veliki tjedan, a svoju praizvedbu imao je u Uršulinskoj crkvi 1791. godine. Kako piše Županović, to je djelo po formi i karakteru bliže duhovnoj kantati, a ne oratoriju. Ebner ga je napisao s navršenih svega 22 godine, a autor teksta do danas je nepoznat. Od ostalih djela duhovnog karaktera, Ebner je skladao devetnaest misa od kojih ovdje donosimo “Misu za četiri glasa uz zbor i simfonijski orkestar”. Potom valja spomenuti “Trio u B-duru” koji je Ebner napisao za violinu i dva fagota, a njezina je zanimljivost ukomponirani isječak iz Mozartova “Figarova pira”. Snimka koju predstavljamo na nosaču zvuka nastala je u obradi Zvonimira Stanislava koji ju je prilagodio za Zagrebački puhački trio u sastavu oboe, klarineta i fagota. Posebno valja istaknuti i Ebnerovu “Sonatu u C-duru” za koju se smatra da je prva klavirska sonata u povijesti hrvatske glazbe. Album donosi snimku sonate u izvedbi pijanista Jurice Muraija koji je ujedno napravio i njezinu obradu kao urednik notnog izdanja Ebnerovih klavirskih skladbi iz 1977. godine. Ebnerove orguljske skladbe redom su minijature. Njihov slog tipično je klavirski pa se može pretpostaviti da su služile kao nastavno gradivo štićenicama uršulinskoga samostana. Tek “Pastorella u C-duru” ima skromno razvijenu, ali ipak samostalnu pedalnu dionicu.

 

Ovim odabirom skladbi nastojalo se očuvati i predstaviti neka značajnija djela Leopolda Ebnera i ukazati na raznolikost njegova glazbenoga opusa te istovremeno dati poticaj daljnjemu radu u očuvanju i javnom predstavljanju tog velikana varaždinske i hrvatske glazbe.

 

 

Izvori:
Krešimir Filić: Glazbeni život Varaždina (1972)
Jurica Murai: Predgovor notnom izdanju Izbor skladbi za klavir – Leopold Ebner (1977)
Ladislav Šaban: Glazbene mogućnosti Varaždina u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća. U: Rad JAZU, knjiga 377 (1975)
Lovro Županović: Varaždinski skladateljski krug s kraja XVIII. stoljeća (1978)

Naš facebook Naš youtube channel
Aulos Udruga za menadžment glazbene i primijenjene umjetnosti