Ivan Krstitelj Vaňhal

19.10.2015 08:58

Vanhal

 

Dana 30. rujna 2015. godine u sklopu dodjele nagrada Varaždinskih baroknih večeri udruga Aulos je predstavila novo CD-izdanje “Ivan Krstitelj Vaňhal” nastalo u suradnji s Glazbenom školom u Varaždinu.
 

Fotografije s promocije: Nebojša Kalajdžija

 


 
 
U suvremenoj svjetskoj stručnoj i enciklopedijskoj literaturi, Jana Křtitela (Ivana Krstitelja) Vaňhala se prilično visoko vrednuje i adekvatno cijeni. Tako Paul R. Bryan u vodećoj svjetskoj enciklopediji Grove´s Dictionary of Music and Musicians tvrdi kako je „jasno da je Vaňhal bio jedan od najboljih skladatelja svoga vremena – inovativan, maštovit i originalan“. Markus Grassl u Die Musik in Geschichte und Gegenwart iznosi ocjenu da je „Vaňhal bio krajnje produktivan i uspješan skladatelj“ te da su „njegova simfonijska i komorna djela bila prihvaćena u Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj, čime je stekao ugled jednog od vodećih skladatelja svoga doba“.
 
Vanhal promocija 1
 
Pa ipak, Vaňhal je u Hrvatskoj malo poznat i gotovo sasvim neizvođen skladatelj. Opus ovoga skladatelja, sačuvan u hrvatskim glazbenim zbirkama, relativno je skroman u usporedbi s njegovim sveukupnim opsegom, ali ipak začuđujuće reprezentativan s obzirom na njegov ukupan profil – zastupljene su sve veće vrste i važnije forme poput simfonija i kvarteta iz ranije faze, solističke i komorne instrumentalne glazbe, uključujući lakše salonske forme te crkvena djela. Neka od tih djela ostvarena su u samom Varaždinu, tijekom autorova boravka i neposrednog djelovanja u ovome gradu.

 

Značaj Vaňhala, inače skladatelja češkog podrijetla, uvelike prelazi okvire sredina u kojima je živio i djelovao. Na tragu muzikoloških istraživanja akademika Lovre Županovića, koji je Vaňhala svrstao u Varaždinski skladateljski krug s kraja 18. stoljeća, djela toga skladatelja uvrštena su 1973. godine u program Varaždinskih baroknih večeri.

 

Vanhal promocija 4

 

Iako rođen kao pripadnik kmetskoga staleža, svojom se umjetnošću već u mladosti vinuo u elitne krugove bečkoga društva u kojima se, izuzevši dvogodišnji boravak u Italiji, uspješno kretao tijekom čitavog razdoblja svojeg javnog djelovanja. Bio je jedan od prvih slobodnih umjetnika u povijesti europske glazbe. Kolegijalne i prijateljske veze spajale su ga s najvećim glazbenicima njegova doba. Povijest bilježi da je 1784. godine nastupao u gudačkom kvartetu s J. Haydnom, K. Dittersom von Dittersdorfom i W. A. Mozartom te da je Mozart izvodio njegova djela. Tako je, primjerice, poznata Mozartova izvedba Vaňhalova Violinskoga koncerta u B-duru u Augsburgu 1777., koju je opisao u pismu svom ocu. Iz dostupnih podataka poznato je da je Vaňhal bio multiinstrumentalist. U djetinjstvu je učio svirati razne gudačke i puhačke instrumente, a u mladosti je radio kao orguljaš i zborovođa. U odrasloj dobi nalazimo ga na popisu prvih violinista u orkestru koji je izvodio Gluckovu operu Orfej i Euridika u dvorcu Schönbrunn 1763. godine, a u već spomenutom kvartetu velikana iz 1784. svirao je violončelo. Iz podataka o njegovom pedagoškom radu poznato je da je osim instrumenata i kompozicije podučavao i pjevanje. Vaňhalova djela su se za njegova života izvodila u značajnim kulturnim središtima diljem Europe (Beč, Berlin, Leipzig, Dresden, London, Cambridge i dr.) te u Americi (poznata je izvedba njegove Grand Ouverture na otvorenju sezone kazališta Boston Theatre 3. veljače 1794. te jedna izvedba simfonije u Philadelphiji).

 

Vanhal promocija 3

 

Nakon povratka iz Italije, Vaňhalu je ponuđena služba u Dresdenu kod baruna von Riescha, koji mu je prethodno omogućio boravak u Italiji svotom od 2000 forinta, međutim Vaňhal je tu službu odbio. Pretpostavlja se da je razlog tomu bila skladateljeva odbojnost prema povratku u služinjski odnos. Nakon toga Vaňhal zapada u duboku životnu krizu. U tom trenutku, jedan od najvažnijih mecena glazbene umjetnosti u banskoj Hrvatskoj grof, Ladislav Erdödy (1746.–1786.), pružio mu je ruku spasa ponudivši mu posao u Varaždinu, što je Vaňhal prihvatio. Danas je teško znati kakvi su odnosi vladali između Riescha, Vaňhala i Erdödyja, ali postoje naznake da je skladateljeva povezanost s grofom Erdödyjem bila više na prijateljskoj, nego na hijerarhijskoj osnovi. Varaždin i palača Erdödy postaju Vaňhalovim privremenim domom tijekom nepuna desetljeća. Time je započelo i jedno od skladateljevih najplodnijih razdoblja iz kojeg je jedan malen dio od sedam skladbi, datiranih od 1773. do 1779., sačuvan u varaždinskom Uršulinskom samostanu.

 

Vanhal promocija 2

 

Vaňhalov životni vijek obuhvaća 73 godine. U mladosti je počeo skladati na tekovinama kasnoga baroka, s vremenom se priklonivši suvremenim strujanjima osjećajnog i galantnog stila, stila Sturm und Drang te zrelog razdoblja bečke klasike, da bi se napokon pridružio bečkim skladateljima koji najavljuju romantizam. Popis njegovih djela danas se još uvijek dopunjuje, a kreće se oko brojke od tisuću skladbi koje pokazuju veliku raznolikost oblika, žanrova i izvodilačkih sastava, a sačuvana su u glazbenim knjižnicama i arhivima diljem svijeta. Kako je dio zarade Vaňhal ostvarivao i privatnom podukom, za te je potrebe također stvorio brojna i vrijedna djela. Surađivao je s nekoliko značajnih izdavača muzikalija. S razumijevanjem je pisao za sva klasična glazbala te za ljudski glas. Za boravka u Italiji skladao je dvije opere kojima se, nažalost, izgubio svaki trag. Vrijedan dio opusa ostvario je u području duhovne glazbe kojoj je bio vjeran čitava života. Povijest ga bilježi kao iskrenog kršćanina spremnog na žrtvu u korist bližnjega, a suvremenici ga opisuju kao ugodnu, ljubaznu i duhovitu osobu lišenu taštine.

 

Osnovna nam je namjera ovim albumom predstaviti Jana Křtitela Vaňhala kao skladatelja virtuoznog stila, proisteklog iz poznavanja instrumentalne i vokalne tehnike. Snimljeni sadržaj obuhvaća: Koncert za klavir i orkestar u C-duru, Koncertantni kvartet za obou, violu i basso continuo u B-duru, Salve regina za sopran, dvije violine i basso continuo, Sonatu za čembalo, violinu i violončelo u F-duru, stavak Fac me cruce iz djela Stabat Mater, zatim Sonatu u G-duru za čembalo ili klavir te jednostavačnu Simfoniju u C-duru.

 

Vanhal promocija 5

 

Vaňhalov Koncert za glasovir i orkestar u C-duru W IIb C2 klasičnog je trostavačnog oblika. Prvi stavak brzog tempa pisan je u sonatnoj formi. Drugi, polagani stavak, u subdominantnom je tonalitetu, a treći je pisan u formi ronda. Njegov Koncertantni kvartet za obou, violinu, violu i basso continuo u B-duru, br.2 op.7, koji se nalazi u zbirci s drugim kvartetima, posebno se ističe pridjevom „koncertantni“, čime se naglašava izraziti solistički karakter dionice oboe. Kvartet započinje šarmantnim prvim stavkom umjereno brzog tempa. Bečki duh i ovdje se manifestira kroz proporcije,
ravnotežu, ekspresivnost i lirski ugođaj. Prvi stavak donosi vrlo razrađene melodijske linije, pruža dobar primjer integracije solističke dionice u zvuk ansambla. Polagani stavak lirskog je karaktera, dok je treći vrlo tečan i bogate teksture oblikovane vještim vođenjem. Posljednji pak stavak s određenom dozom duhovitosti djelo privodi kraju.

 

Vaňhalove sonate za čembalo nastale sredinom 1770-ih godina, kada je autor boravio u Varaždinu, mogu se usporediti s melodijskim i harmonijskim idejama koje možemo pronaći u Haydnovim, a posebno Mozartovim djelima iz istog razdoblja. Djela izvođačima tehnički ne predstavljaju prevelike poteškoće jer je riječ o dotjeranim i vrlo efektnim malim skladbama, kao što je Sonata za čembalo, violinu i violončelo u F-duru br. 2, op. 1. Spomenuto djelo također je trostavačno. Prvi stavak zauzima polovinu trajanja cijele skladbe te ga odlikuje jasna i harmonijski profilirana tema, nakon čega slijedi drugi stavak intimnog ugođaja i dvodijelni treći stavak koji povratkom iz f-mola u osnovni tonalitet stvara dojam svečanog kraja. Stavak Fac me cruce iz završnog je dijela Vaňhalove Stabat Mater. Sam duet sadrži majstorski oblikovan glazbeni i dramaturški razvoj od početnog mirnog i pjevnog karaktera molitve do kulminacije u koloraturnim pasažama.

 

Poznata Vaňhalova Sonata u G-duru u Breitkopfovom tematskom katalogu iz 1771. navedena je kao peta od šest objavljenih sonata za čembalo, dok u Weimannovom katalogu ova sonata nosi oznaku XIII:29. Ni jedan od triju stavaka nema dinamičkih oznaka. Nalazi se u glazbenoj knjižici, zapravo rukopisnoj zbirci sonata, divertimenta i popijevaka, poklonjenoj Julijani Erdödy-Drašković. Ova je sonata sačuvana u još jednoj rukopisnoj inačici u bečkom Društvu prijatelja glazbe, a dodan joj je i Adagio koji smo također uvrstili na CD.

 

Vanhal promocija 5

 

Jednostavačna Simfonija u C-duru, pronađena u varaždinskom samostanu uršulinki, datira iz 1773. godine, što znači da je, po svemu sudeći, nastala u našoj sredini. U novije vrijeme prvi je put izvedena na Varaždinskim baroknim večerima 1973. godine te se na prvi pogled doima kao torzo. Autorova napomena na kraju dionice basa „O.A.M.D. Gloriam“ (Omnia ad majorem Dei Gloriam / Na sve veću slavu Božju) naglašava činjenicu da je riječ o djelu sa svega jednim stavkom, nastalom druge godine skladateljeva boravka u varaždinskoj sredini. Skladba je izgrađena u sonatnom obliku, što znači da se temelji na dvjema jasno profiliranim temama, od kojih je za nas osobito zanimljiva druga, smirene i lirske ugođajnosti. Svojim izravnim podsjećanjem na poznati napjev Nikaj na svetu lepšega ni potiče na razmišljanje – ili je napjev kumovao nastanku simfonije, ili ona nastanku napjeva, ili su, što je vjerojatnije, obje skladbe proistekle iz slične melodije J. Haydna (Notturno u G-duru, o. 1754.) pa su se onda Haydnova i Vaňhalova djela odrazila u spomenutom napjevu.

 

Kako svjedoči Vaňhalov biograf J. G. Dlabacz, ovaj je skladatelj za grofa Erdödyja napisao brojna djelâ različitih formi duhovne glazbe, uključujući i jedan oratorij koji je ostavio u varaždinskom Uršulinskom samostanu, ali kojega danas tamo više nema. Zanimljivo je također da postoji gotovo potpuna podudarnost glazbenog sadržaja VI. stavka oratorija Pod križem varaždinskoga skladatelja Leopolda Ebnera (1769.-1830.) i XI. stavka Vaňhalove Stabat Mater. Moguće je da su Vaňhalove duhovne skladbe, pisane za Erdödyja, doista bile brojne i opsežne, a da je do danas u Uršulinskom samostanu sačuvan tek dio njih, i to one manjeg opsega i komornog karaktera, kao što je Salve Regina, motet za sopran solo uz pratnju gudača. Vrlo je vjerojatno da je instrumentalni sastav, koji je na koru Uršulinske crkve izvodio Vaňhalova djela, bila zapravo Erödyjeva dvorska kapela, a da su vokalne solistice bile same uršulinke, od kojih su se neke odlikovale iznimnom glazbenom nadarenošću i kvalitetnim obrazovanjem.

 

Za životopis Ivana Krstitelja Vaňhala korišteni su podaci iz tekstova tiskanih uz programe koncerata prigodom izvedaba njegovih djela te u zborniku Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu, koji sadrži radove s Međunarodnog znanstvenog skupa „Skladatelj Jan Křtitel Vaňhal (1739.–1813.), život i djelo“ održanog 2013. godine. Najsrdačnije zahvaljujemo autorima korištenih tekstova: prije svega Dadi Ruža, profesorici Glazbene škole u Varaždinu, te muzikolozima dr. Stanislavu Tuksaru, Dariju Poljaku i pokojnom akademiku Lovri Županoviću.

Naš facebook Naš youtube channel
Aulos Udruga za menadžment glazbene i primijenjene umjetnosti