Ansambl Symblema: Conversation Galante

15.10.2011 12:00

Ansamble Symblema Conversation Galante

 

Udruga Aulos u suradnji sa Varaždinskim baroknim večerima predstavlja novi nosač zvuka “Conversation Galante” u izvođenju Ansambla Symblema. Promocija CD-a je održava dana 3. listopada 2011. u varaždinskoj Gradskoj vijećnici u sklopu svečanosti dodjele Festivalskih nagrada Varaždinskih baroknih večeri.

 

Reportaža s promocije:

 

 

Ovim nosačem zvuka ansambl Symblema predstavlja se ponajprije izborom repertoara kasnog baroka iz pera germanskih i francuskih skladatelja 18. stoljeća. Iako je među zemljama Starog Kontinenta u mnogočemu prednjačila Italija kao domovina najvećih gudačkih virtuoza, ujedno i skladatelja glazbe za spomenute instrumente, zanimljivo je promotriti reperkusije talijanskog stila u opusima skladatelja susjednih zemalja, prije svega rivalski nastrojene Francuske, a potom i Njemačke. Kad spominjemo te zemlje, jasno je da ih nerijetko više od njihova teritorijalnog ustroja definiraju upravo obilježja karakteristična za pojedini nacionalni stil i odnos prema instrumentima i njihovim specifičnim zvukovnim kombinacijama. U tom smislu granice među njima nestaju s obzirom na to da mnogi francuski i njemački skladatelji preuzimaju talijanske modele te ih imitiraju u vlastitim opusima. Za takvu asimilaciju talijanskog stila u Francuskoj izravno jc odgovoran François Couperin sa svojim konceptom ujedinjenih ukusa (les goûts réunis), čime je u svojoj domovini izazvao mnoge kritike tamošnjih purista. Na tom tragu komponira i jedan od utemeljitelja francuske violinističke škole, Jean-Marie Leclair, koji, slično Couperinu, spaja trio sonatu kao tipično talijanski oblik (do savršenstva doveden u opusu Arcangela Corellija) s elementima plesne suite kao francuskog oblika par excellence, uz upotrebu specifične graciozno ornamentirane francuske melodike. U Sonati u D-duru à trois uz neizbježnu prisutnost bassa continua u dionici čembala ravnopravno koncertiraju violina i viola da gamba, francuski ekvivalent violončelu, tada već vrlo popularnom u Italiji. Nakon uvodnog Adagia zasićenog kratkim motivima karakterističnima za francuski stil, slijedi imitativni Allegro oblikovan na način talijanske canzone (tema počinje repeticijom iste tonske visine), dok nas posljednja dva stavka vraćaju na tlo Francuske zahvaljujući jasnim i preglednim melodijskim frazama Sarabande te koncertantnim i virtuoznim kaskadama završnog, pretežno homofonog Allegra.

 

Među skladateljima njemačkog podrijetla prednost smo dali Johannu Sebastianu Bachu koji je zarana spoznao važnost talijanskog baroknog stila, te je poput mnogih drugih suvremenika počeo talijanske uzore imitirati u vlastitom opusu. Kvaliteta izraza u kojem je spojio talijanski brio i tipično germanski kontrapunktom zgusnuti slog, temeljna je odlika mnogih koncertantnih i komornih skladbi toga skladateljskog genija. U slučaju Sonate u D-duru Bach je dvije gornje dionice razdijelio među dionicama viole da gambe i koncertirajućeg čembala. Oni razgovaraju ravnopravno uz brojne kontrapunktske majstorije koje se pažljivijim slušanjem mogu uočiti ne samo ispod izražajnih melodijskih fraza uvodnog Adagia ili kasnijeg kromatikom bogatog trećeg stavka, nego su imperativ oblikovanja i u parnim stavcima čiji se koncertantni karakter nikad ne svodi na isprazne virtuozne formule, već se razvija u složeni dijalog solističkih instrumenata. Nastala u istom razdoblju, na sličan je način koncipirana i Sonata za violinu i continuo u G-duru, BWV 1021. Vanjski su glasovi u neprekidnom kontrapunktskom dijalogu pa su instrumenti koji izvode basso continuo – u ovom slučaju čembalo i gamba – ravnopravni violini i u tom smislu također tretirani virtuozno. Elementi koncertantnog stila prisutni su u sva četiri stavka – u brzim stavcima neprekidnim premještanjem težišta s violine na continuo i obrnuto, a u polaganim stavcima virtuoznim violinskim pasažama i ukrasima ispredajući melodije bliske raskošnim improvizacijama kakvim je Arcangelo Corelli neposredno obogaćivao jednostavne melodijske predloške svojih violinskih sonata.

 

Koncertantni virtuozni izraz čembalu je namijenio i Jean-Philippe Rameau, čiji Pièces de clavecin en concert datiraju iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja te su jedino komorno djelo u cjelokupnom njegovu opusu. Iako skladani na način trija, ti koncerti odudaraju od trija Corellijeva tipa u kojima je čembalo sveden na instrument u funkciji continua. Naprotiv, u njima je Rameau čembalu dodijelio središnju ulogu koncertirajućeg instrumenta (pronalazimo donekle sličnost s Bachovim sonatama za čembalo obbligato i violinu, ali i koncertima za čembalo i orkestar), koji violina i viola da gamba „prate“ i obogaćuju svojim melodijskim komentarima. Peti koncert posljednji je u nizu tih koncerata, a njegovi stavci nose imena osoba kojima su posvećeni – od njih su nam svakako poznati Forqueray i Marais, obojica prvi gambisti na dvoru Louisa XIV, koje su suvremenici smatrali dvojicom najvećih francuskih virtuoza na violi da gambi. Upravo je taj instrument, inače najomiljeniji Louisu XIV, bio zaštitni znak francuskog baroka; uz violu da gambu tako su se redovito vezivale konotacije francuskog, dvorskog i sveg onog profinjenog što su Francuzi smatrali temeljnom odlikom svog glazbenog ukusa (le bon goût), imanentnog vlastitoj, a nepoznatog drugim nacijama, te je u složenim odnosima s talijanskom glazbom onog vremena Francuzima upravo viola da gamba služila kao ravnopravan rival violini, tom tipično talijanskom instrumentu.

 


 

Ansambl Symblema osnovali su 2009. Bojan Čičič, Nika Zlatarić i Pavao Mašić, redom renomirani glazbenici mlađe generacije, čije zanimanje za glazbu baroka i susjednih epoha potječe još od studentskih dana provedenih na glazbenim akademijama i visokim školama u Zagrebu, Parizu, Londonu, Lausanni, Freiburgu, Oberlinu, Rochesteru i Haagu. U svom umjetničkom djelovanju posvetili su se interpretaciji rane glazbe na originalnim instrumentima i njihovim replikama kombinirajući vlastitu umjetničku intuiciju i kreativnost s povijesno utemeljenom izvodilačkom praksom. U tom smislu za naziv ansambla izabrali su symblemu, jednu od brojnih harmonijskih figura barokne glazbe, koja objedinjuje disonancu s inače konsonantnim harmonijskim okruženjem kao preduvjet življeg, potpunijeg i neposrednijeg glazbenog doživljaja slušatelja i izvođača. Za svoj đebut na 40. Varaždinskim baroknim večerima 2010. g, ansamblu je dodijeljena nagrada Ivan Lukačić, koju festivalski žiri tradicionalno dodjeljuje najboljim festivalskim izvedbama.

 

Nakon završenog studija glazbe u Zagrebu, Parizu i Londonu, Bojan Čičić počinje svoju karijeru na međunarodnoj glazbenoj sceni. Čest je gost glazbenih festivala u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Portugalu, Nizozemskoj i Hrvatskoj u ulozi koncertnog majstora, komornog glazbenika i solista na violini i violi d’amore. Stalni je član ansambala za ranu glazbu The Academy of Ancient Music, The Orchestra of the Age of Enlightenment i Florilegium. Godine 2007. na poziv Trevora Pinnocka postaje članom European Brandenburg Ensemble, s kojim kao solist nastupa u najčuvenijim koncertnim dvoranama Europe, Južne Koreje i Malezije. Ansambl je 2008. dobio nagradu Gramophone Award za CD Brandenburški koncerti J. S. Bacha. Od 2009. prvi je violinist nagrađivanog britanskog ansambla za ranu glazbu Florilegium, s kojim je već snimio tri nosača zvuka te nastupio u najčuvenijim koncertnim dvoranama u Europi i na Dalekom istoku, kao što su The Wigmore Hall, Concertgebouw, Royal Festival Hall, Esplanade Concert Hall Singapore. Bojan Čičić svira na violini F. Ruggierija iz 1680. koja je u vlasništvu nizozemske fondacije Jumpstart Junior Foundation, te ga se redovito kao solista na violini i violi d’amore može čuti na BBC radiju.

 

Nakon studija violončela u Zagrebu i Oberlinu (SAD), Nika Zlatarić magistrirala je violončelo i pedagogiju glazbene teorije na Eastman School of Music u Rochesteru (SAD), Ljubav prema ranoj glazbi i povijesno osviještenom načinu izvođenja odvela ju je 2007. u Nizozemsku, gdje je 2010. magistrirala barokni violončelo na Kraljevskom konzervatoriju u 1 laagu u klasi Jaapa ter Lindena. Sudjelovala je na majstorskim tečajevima vodećih imena interpretacije rane glazbe kao što su Ton Koopman, Elisabeth Wallfisch, Wieland Kuijken, Jacques Ogg, Paul O’Dette i Malcolm Bilson. S raznim ansamblima imala je priliku nastupiti u Carnegie Hallu (New York) i Concertgebouwu (Amsterdam), a značajnija koncertna aktivnost veže je uz ansamble Amsterdam Baroque Orchestra, B’ Rock, New London Consort, Wallfisch Band, The Bach Orchestra of The Netherlands, Harmo¬nious Blacksmith i Hrvatski barokni ansambl.

 

Hrvatski čembalist i orguljaš Pavao Mašić diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu čembalo u razredu Višnje Mažuran i orgulje u razredu Marija Penzara. S najvišim ocjenama završio je potom poslijediplomski solistički studij orgulja u razredu Kei Koito na Visokoj školi za glazbu u Lausanni, kao i poslijediplomski studij čembala i srodnih instrumenata s tipkama u razredu dr. Roberta Hilla na Visokoj školi za glazbu u Freiburgu im Br. Posljednje tri godine kontinuirano radi s najistaknutijim čembalistima današnjice kao što su Pierre Hantai, Christophe Rousset i Skip Sempé, pod čijim se vodstvom posvećuje repertoaru skladbi J. S. Bacha i francuskih baroknih skladatelja. Uz kontinuirano bavljenje ranom glazbom kroz suradnju s inozemnim te svim hrvatskim ansamblima i orkestrima Pavao Mašić odlikovan je za svoje glazbene uspjehe s nekoliko međunarodnih nagrada (Hrvatska, Švicarska, Španjolska). Među njima izdvaja se Grand Prix Bach de Lausanne te nagrada Ivo Vuljević Hrvatske glazbene mladeži i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog za najboljeg mladog glazbenika u 2006,. a svakako vrijedi spomenuti i dvije nagrade koje se umjetnicima dodjeljuju za istaknute nastupe na Varaždinskim baroknim večerima: Nagradu Jurica Murai za solistički orguljaški recital, te Vjesnikovu nagradu Kantor za najbolju interpretaciju skladbi J. S. Bacha. U 2011. objavio je svoj prvi solistički CD u izdanju Croatije Recordsa pod nazivom 1685., posvećen djelima za čembalo J. S. Bacha, G. F. Handela i D. Scarlattija.

Naš facebook Naš youtube channel
Aulos Udruga za menadžment glazbene i primijenjene umjetnosti